
U povodu nedavno održane međunarodne konferencije posvećene Antunu Branku Šimiću kojom je obilježena stota obljetnica pjesnikove smrti te najave 12. međunarodne znanstvene konferencije Identiteti, kulture, jezici pod naslovom Rad na prošlosti: između zaborava i postistine razgovarali smo s novom prodekanicom za znanost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Jelom Sabljić Vujicom, o važnosti tih skupova, njihovoj interdisciplinarnosti, ulozi mladih istraživača i relevantnosti tema koje povezuju tradiciju i suvremena promišljanja.
Nedavno je održana konferencija posvećena Antunu Branku Šimiću. Što je obilježilo taj skup?
Konferencija, održana povodom stote obljetnice Šimićeve smrti, okupila je više od sedamdeset sudionika s desetak sveučilišta iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Austrije, Estonije i Poljske. Tema Percepcija smrti u novome mileniju: od pjesničke apstrakcije do medijske atrakcije omogućila je spoj tradicije i suvremenih razmatranja o smrti, prolaznosti i smislu ljudske egzistencije. Kroz humanističku refleksiju, društvene i informacijske pristupe te suvremene medijske prakse stvoren je živ i poticajan interdisciplinarni dijalog.
To je bila moja prva konferencija u ulozi prodekanice za znanost, a ujedno sam vodila i Organizacijski odbor. U organizaciji ovako opsežnih projekata presudni su podrška Uprave, predani rad kolega u Organizacijskome i Znanstvenome odboru te suradnja s relevantnim institucijama, poput HAZU-a BiH. Posebno ističem izniman angažman naših studenata, čija je pomoć u pripremi i provedbi skupa bila dragocjena. Bez zajedničkoga angažmana svih sudionika ovako zahtjevan i kvalitetan znanstveni događaj ne bi bio moguć.
Koliko je važno spajati tradiciju i suvremena pitanja?
To je iznimno važno jer nam omogućuje da iz povijesnih i kulturnih iskustava jasnije razumijemo sadašnjost. Teme poput smrti, prolaznosti i smisla života svevremene su, no danas ih promišljamo i kroz prizmu tehnologije, medija i globalne kulture. Konferencija o Šimiću pokazala je da klasična poezija i filozofska razmatranja i dalje snažno korespondiraju sa suvremenim društvenim fenomenima.
Konferencija Rad na prošlosti trenutačno je u pripremi. Kako biste je ukratko predstavili?
Konferencija Rad na prošlosti: između zaborava i postistine bavi se kolektivnim pamćenjem i interpretacijom prošlih događaja. Dok je Šimićeva konferencija istraživala individualnu, egzistencijalnu dimenziju smrti i prolaznosti, ovaj je skup usmjeren na to kako društva pamte, reinterpretiraju i koriste prošlost: kako se nose s traumama, kako oblikuju povijesne narative i na koje načine ti narativi utječu na suvremenu politiku i kulturu.
Inspirirani Adornovim promišljanjima, želimo otvoriti pitanja o tome što danas znači „raditi na prošlosti“, kako se sjećanje i iskustvo prenose, resemantiziraju i preoblikuju te kakav utjecaj postistina ima na suvremene identitete i društvene vrijednosti. Konferencija će se održati u svibnju iduće godine, u okviru 12. izdanja međunarodne znanstvene konferencije Identiteti, kulture, jezici, a očekujemo sudionike iz brojnih institucija te različitih područja humanističkih i društvenih znanosti. Na našem Fakultetu djeluje 17 različitih studija, od kojih svaki može dati važan doprinos u istraživanju ovako kompleksne teme.
U čemu vidite poveznicu između dviju konferencija?
Obje konferencije polaze od iste temeljne ideje – razumijevanja čovjeka i društva kroz prizmu prolaznosti i sjećanja. Prva se bavi pojedincem i njegovim odnosom prema smrti. Druga se usredotočuje na kolektivno pamćenje, interpretaciju povijesti i oblikovanje zajedničkih identiteta. Zajedno pokazuju koliko interdisciplinarni pristup humanističkih i društvenih znanosti doprinosi dubljem razumijevanju osobnih i društvenih procesa.
Koliko je važno govoriti o ovim temama u današnjem društvu?
Izrazito je važno jer ovakve teme potiču kritičko promišljanje identiteta, etike i kolektivnoga pamćenja. Otvaraju prostor za refleksiju i edukaciju. Govoriti o smrti, prolaznosti, traumama i postistini znači poticati društvo na dijalog, samopropitivanje i odgovornost prema prošlim i budućim generacijama.
Ujedno ste i nova prodekanica za znanost. Kako doživljavate tu odgovornost?
S velikim poštovanjem i sviješću o njezinoj važnosti. Uloga prodekanice za znanost zahtijeva stalno promišljanje o tome kako poticati istraživački rad, jačati projekte i stvarati uvjete za kvalitetnu suradnju. Moj je cilj ojačati znanstvenu vidljivost Filozofskoga fakulteta te motivirati studente i mlade istraživače na razvoj vlastitih ideja. U tijeku su i pripreme za 6. znanstvenu konferenciju posvećenu mladim znanstvenicima, koja se organizira u suradnji s Doktorskom školom Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku, Filozofskim fakultetom Osijek te Sveučilištem Sjever. Ova suradnja potiče angažman mlađih istraživača i povećava njihovu vidljivost u akademskoj zajednici. Za iduću godinu planiramo i znanstvenu konferenciju posvećenu Ivanu Aralici, u suorganizaciji s HAZU-om iz Hrvatske, čime dodatno jačamo suradnju s akademskim institucijama u regiji i otvaramo nova istraživačka polja.
Koji su Vaši prioriteti u znanstvenome radu Fakulteta?
Moji su prioriteti usmjereni na četiri područja: povećanje međunarodne prepoznatljivosti, poticanje interdisciplinarnih projekata, jačanje položaja mladih istraživača te podizanje vidljivosti i citatnosti naših časopisa u međunarodnim znanstvenim bazama. Želim da Fakultet bude živo središte razmjene ideja, otvoreno prema suradnji i istraživačkim izazovima.
Kako konferencije pridonose strategiji razvoja znanosti na Fakultetu?
Konferencije su temelj znanstvenoga života: potiču razmjenu ideja, stvaraju mreže suradnika i iniciraju nove istraživačke projekte. Svaki skup otvara prostor za publikacije, nove oblike suradnje i međunarodnu vidljivost te okuplja različite discipline u zajedničkome promišljanju važnih aktualnih pitanja. Na prošloj konferenciji imali smo priliku čuti izlaganja uvaženih profesora i profesorica s uglednih domaćih i europskih sveučilišta, kao i mladih znanstvenika čije vrijeme tek dolazi, što dodatno osnažuje naš znanstveni diskurs i potiče prijenos znanja na mlađe generacije. Osim toga, konferencije pridonose i kulturnomu životu Mostara jer potiču razmjenu ideja i okupljaju stručnjake, istraživače i studente u gradu.
Koliku međunarodnu uključenost očekujete na nadolazećoj konferenciji?
Vjerujemo da će tema privući znanstvenike iz različitih institucija i istraživačkih područja, i iz regije i iz šire Europe. Interdisciplinarnost smatram ključnom jer tek povezivanjem humanističkih, društvenih i informacijskih znanosti možemo razumjeti kako se prošlost tumači i kako oblikuje našu sadašnjost i identitet zajednice.
Večernji list / Valentina Abramušić