Kako se nositi u s krizom koronavirusa, optimizam i imunitet: u kakvoj su vezi?

Savjetovalište za studente sastavnica je Filozofskog fakulteta koja je osnovana radi pružanja različitih oblika potpore i pomoći studentima svih fakulteta Sveučilišta u Mostaru. U vrijeme pandemije koronavirusom savjetuju kako se nositi sa situacijom. Doc. dr. sc. Ivona Čarapina Zovko sa Studija psihologije Filozofskog fakulteta govori u kakvoj su vezi  optimizam i imunitet te kakvu kvalitetu života imaju pesimistični i optimistični ljudi. 

U zadnje vrijeme svjedoci smo negativnih informacija koje kako iz medija, tako i iz razgovora s našim bližnjima dopiru do nas. Navode se brojke oboljelih, broj nažalost preminulih, ekonomski pad, gubici poslova itd. Izloženi svemu tome pitamo se kako dalje? Odgovori nisu (uvijek) pozitivni kao što nije ni trenutna situacija u koje se nalazimo. Usprkos tome, način na koji ćemo reagirati na sve informacije i općenito podražaje koji dopiru do nas ovisi velikim dijelom i o nama.

Svi smo, barem nekada, čuli ili pripisali nekome da je nepopravljivi optimist (svijet vidi kroz ružičaste naočale/čaša je na pola puna) ili pesimist (čaša je uvijek na pola prazna). Kako bi upravo te karakteristike mogle biti povezane s temom o jačanju imuniteta u vrijeme pandemije korona virusa saznat ćete ako nastavite čitati tekst.

Što je zapravo optimizam? U definiranju optimizma postoje dva pristupa. Jedan ga definira kao opće pozitivno očekivanje pojedinca da će mu se u životu dogoditi više dobrih nego loših stvari (Carver i Scheier, 2002; Mijočević i Rijavec, 2006; Rijavec i Miljković, 2009). Drugi pristup oslanja se na načine objašnjavanja uzroka događaja. Pojedinci koji su optimisti uzroke pozitivnih događaja pripisuju unutarnjim, trajnim i globalnim uzrocima, dok uzorke negativnih događaja pripisuju vanjskim, privremenim i specifičnim uzrocima (Seligman, 1998; Luthans i drugi, 2010; Mijočević i Rijavec, 2006; Rijavec i Miljković, 2009). Što ovo znači? Ako nešto poput loših događaja pripisujemo vanjskim faktorima znači da ih možemo i promijeniti, ako je privremeno znači da će proći (izolacija neće vječno trajati), ako je specifično znači da se ne odnosi na sve sfere našeg djelovanja (u izolaciji mogu čitati, pisati, družiti se s ukućanima, pjevati i još mnoštvo toga za što nisam uskraćen).

Što nam znanstvena istraživanja govore o učincima optimizma na imunološki sustav? Optimistični ljudi su zdraviji i žive duže. Imaju bolje zdravlje kardiovaskularnog sustava - čak i nakon što su kontrolirani faktori rizika imaju jači imunološki sustav i izvještavaju o nižoj razini stresa i boli. Zdravi ljudi koji su optimistični kažu da se osjećaju bolje nego podjednako zdravi ljudi koji su pesimistični. Kada se optimistični ljudi susreću s nepovoljnim zdravstvenim događajem poput različitih operacija brže se oporavljaju od pesimističnih ljudi. Možda najupečatljivije, njihova je stopa preživljavanja nakon dijagnoze karcinoma, dijabetesa tipa I, HIV-a ili AIDS-a viša, a njihova kvaliteta života čak i godinama kasnije je bolja.

Koje su posljedice optimizma? Optimisti ulažu veće napore prema postizanju željenih rezultata, dok pesimisti smanjuju ili povlače napor i na kraju odustaju od željenih ciljeva (Carver & Scheier, 1981; Scheier & Carver, 1988). Dakle, optimisti su uspješniji u postizanju željenih ishoda nego pesimisti. Optimisti brže prihvaćaju realnost i aktivno suočavanje s problemima, imaju veću otpornost na depresiju, brži oporavak i sl. Prema nekim istraživanja optimisti znaju više o vlastitom zdravlju i o tome kako biti zdrav. U studiji iz 2002. godine, psiholozi Nathan Radcliffe i William Klein otkrili su da optimistični ljudi znaju više o tome kako i zašto se javljaju srčani napadi i kako šest ključnih faktora rizika poput konzumiranja alkohola, pušenja i stresa uzrokuju srčane udare. Posljedično, optimisti imaju obrasce ponašanja koji su zdraviji. Na primjer, studija iz 2002. utvrdila je da sudionici s većim optimizmom više vježbaju. Optimistični ljudi manje puše i vjerojatnije će piti samo umjerenu razinu alkohola. Izvještavaju o više sna i kvalitetnijem spavanju. Imaju manje anonimnih seksualnih partnera i jedu više voća i povrća. Također, imaju bolje društvene mreže i dobivaju veću podršku nakon štetnih zdravstvenih događaja.

Kako se razvija optimizam i može li se naučiti? Prema različitim autorima na razvoj optimizma djeluje i genetska uvjetovanost i rana iskustva odnosno modeli po kojima učimo optimizam poput naših roditelja. No bez obzira na to optimizam se može naučiti.

U vrijeme izolacije kada se brojni odlučuju za dodatna učenja kao jednu aktivnost mogu uvrstiti i jačanje optimizma. Kako jačati optimizam? Fokusirati se na pozitivne stvari, izvore podrške (ljudi koji su tu za nas), održavanje kontakata i virtualnim putem (vidjet ćemo ih uživo nakon izolacije), brigom o vlastitom zdravlju samo su neki od načina.

Vjerujem da ste čuli za stihove pjesme odličnog benda ovo himna je generacije živimo od sekirancije. Neka nam ostanu samo kao stihovi, a radimo na jačanju optimizma.

Doc. dr. sc. Ivona Čarapina Zovko