Na Filozofskom fakultetu održano predavanje o temi „Kako je ponovno pronađen Sveti Krševan?“

U organizaciji Odjela za Arheologiju Sveučilišta u Zadru i studija Arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru održano je predavanje profesora dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešića, priznatog stručnjaka s područja arheologije i povijesti o temi „Kako je ponovno pronađen Sveti Krševan?“.

Zainteresiranim posjetiteljima prof. Uglešić približilo je povijest i značaj sv. Krševana, jednog od četiri zaštitnika grada Zadra, kao i proces njegova simboličnog „ponovnog otkrivanja“ kroz povijesne i arheološke izvore.

U fokus svog predavanja prof. Uglešić stavlja rezultate rekognicije relikvijara iz riznice zadarske katedrale sv. Stošije (Anastazije) koju je proveo skupa s akademikom Mariom Šlausom i njihovim suradnicima. Ona je iznjedrila čitav niz novih spoznaja koje su u mnogočemu zamijenile dosadašnje informacije o sadržaju tih relikvijara, odnosno relikvija u njima. Najvažnija spoznaja jest da kostur iz relikvijara – škrinjice sv. Donata zasigurno ne pripada tomu svetcu već, vrlo moguće, sv. Krševanu. To je potvrdila činjenica da se skočna kost iz relikvijara – stopala sv. Krševana savršeno spojila s goljeničnom, lisnom i petnom kosti iz relikvijara – škrinjice sv. Donata.

„Najvažnije je da smo utvrdili da tu nije svetac na kojeg smo mislili nego onaj drugi, a opet s druge strane, na neki način, poslije 600 godina da smo i pronašli sv. Krševana. Iz svih povijesnih izvora znamo za njegov sarkofag, ali za njegovo tijelo se nije ni znalo. I onda smo utvrdili da je zapravo došlo do zamjene, nesporazuma. Ono što je u svemu ovome najzanimljivije je da je ovo jedan svojevrstan krimić“, pojasnio je prof. Uglešić.

Kako i sam naglašava, otvaranje relikvija je jedan od najljepših i najzanimljivijih trenutaka koje je imao u svom radnom vijeku. Bogatstvo saznanja i rezultata koje slijedi u takvim procesima, pa tako i u slučaju istraživanja relikvijara katedrale sv. Stošije, bilo bi nemoguće bez interdisciplinarnosti.

„Ovdje je trebalo povezati povijest, antropologiju – koliko je ona važna, koliko je ona egzaktna, i arheologiju. Na ovome primjeru možemo uvidjeti koliko je danas važna interdisciplinarnost, jer sve ove tri znanosti, jedna bez druge, ne mogu.“